Otputovao Perica s razredom na ekskurziju. Učiteljica i đaci su smešteni svi u jednu veliku spavaonicu. Pala je noć i svi su otišli na spavanje, a Perica dobio krevet tik uz učiteljicin. Nakon gašenja svetla, prođe pet minuta kad li se Perica nešto uzvrtio.
Učiteljica ga pita:
• Šta ti je Perice, zašto ne spavaš?
• Pa, eto, ja navikao da spavam sa mamom pa sad nikako ne mogu sam.
• Pa dobro - reče učiteljica - dođi k meni u krevet.
I Perica dođe. Prođe opet pet minuta kad li se Perica opet uzvrtio.
• Šta je sad opet? - pita ga učiteljica.
• Ja navikao da spavam go, pa sad nikako da zaspim.
• Joj, Perice, ne bi baš trebalo, ali eto, ako će te to smiriti onda se skini pa da već jednom zaspiš.
Perica se skine, ali ne prođe dugo, opet se vrti i okreće bez prestanka.
• Šta je opet ? - pita sad već ljutito učiteljica.
• Ja navikao da i mama spava gola sa mnom.
• Perice!!! Pa ja to ne mogu.
• Ja drugačije neću zaspati.
• Dobro, neka ti bude.
I skine se učiteljica negodujući.
No, ne prođe dugo kad li se Perica ponovo uznemiri. Učiteljica sad već više i ne pita već samo upitno gleda nemirnog đaka.
• Ja ne mogu zaspati ako ne stavim mami prst u pupak.
Učiteljica je sva pocrvenela ali pristaje teška srca. Ne prođe dugo, kad odjednom, uznemiri se učiteljica i prigušenim glasom kaže:
• Perice, pa to nije pupak!
• Nije ni ovo prst, drugarice učiteljice.
Za vreme školskog časa, Perica se zagledao u učiteljicu i ne skida pogled sa nje. Nakon nekog vremena, učiteljica mu priđe i upita ga zašto je tako gleda. Perica kaže:
• Učiteljice, ja vas volim!
• Ali Perice, ja ne volim malu decu.
• Pazićemo, učiteljice, pazićemo!
Dokačiše se jednom Perica i učiteljica:
• Perice, ti si mali i moraš da slušaš starije!
• Kako ja mali? Pa ja mogu da pojebem 50 puta.
• Ma hajde, Perice, ti si još mali. Gde bi ti to mogao?
• Ako ne verujete, dođite u tu-i-tu brvnaru u to-i-to vreme, pa ćemo da vidimo ko ne može!
I na kraju, eto učiteljice, u dotičnoj (mračnoj) brvnari, u dotično vreme, kako razmišlja:
• Mali je on, ne može! A šta ako ipak može?...
Tek, otvaraju se vrata, ulazi, hm, Perica, radnja se radi jednom, dvaput, deset, dvadeset puta. Posle tridesetog puta, učiteljica, iznemogla, zavapi:
• Perice, ne mogu više...
Tek će na to muški glas:
• Je l' ti to, zoveš onog malog što naplaćuje ulaz?